Rezervacije

Datum dolaska:

Broj noći:

Pristupni kôd (opcija):

Promijeni/Otkaži rezervaciju »



SAMO ZA ODRASLE

TwitterFacebook
Ispis

Mediteranske biljke

Šum valova i miris lavande i lovora kreiraju u našim vrtovima sklad prirodne ljepote, gurmanskog užitka i druženja s voljenima, što će Vam upotpuniti odmor.

Maštu će Vam svakako zaintrigirati i vrtne skulpture modelirane od akrilnog praha u više boja, među kojima dominiraju žuta, svijetloplava i narančasta boja, a kiparske vješte ruke u njima su prepoznale limun, rogač, maslinu, lozu i cvijeće.

Autor ovih vrhunskih skulptura je splitski kipar Ante Strinić, autor brojnih samostalnih i skupnih izložbi  te dobitnik nagrada, koji je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ovaj izuzetni umjetnik je samo za Bračku Perlu odlučio modelirati mediteranske biljke na apstraktan način, težeći skulpturalnom obliku, a izbjegavajući naturalizam.

Ove višegodišnje biljke cvatu od početka ljeta do kasne jeseni, a ubrajaju se u najjednostavnije i najmanje zahtjevne vrtne biljke. Podnose i ekstremno nepovoljne uvjete, kao što su velike ljetne vrućine tipične za naše krajeve, što im omogućavaju listovi koji sadrže spremnike vode. Paleta boja listova i cvjetova je vrlo raznolika, pa tako postoje bijeli, žuti, tamnocrveni, narančasti i sivoplavi. Nezamjenjivi su u uređenju kamenjara i zelenih krovova, a izvrsni su i kao pokrivači tla na teže dostupnim položajima sa siromašnim tlom, kakvo je tipično za Dalmaciju.
Rasprostranjen je po sunčanim i kamenitim krajevima hrvatske obale i otoka. Ružmarin se mnogo koristi u južnoeuropskoj kuhinji kao začin, ali i u kozmetici. Tako je na Braču poznata proizvodnja sapuna od čistog ulja ružmarina.
Njeno ime dolazi od grčke rijeci "pelargos", što znaci roda, jer plod pelargonije neodoljivo podsjeća na kljun ove ptice. Ovo je nedvojbeno najpopularnija ljetna cvjetnica, koja dobro uspjeva i u kontinentalnim i u primorskim krajevima na punom suncu. Može se saditi na prozorima, balkonima, u visećim košarama i u vrtovima. Prevladava crvena boja cvijetova, iako su križanjem dobivene u gotovo svim bojama, tonovima i kombinacijama.
Danas u svijetu postoji više od 2.600 vrsta palmi, a u Hrvatskoj su najrasprostranjenije Kanarska datulja i Končasta vašingtonija, koje se nalaze i na splitskoj rivi. Palmižana, mjesto na otoku Hvaru, dobila je ime prema palmi.
broji više od 250 vrsta kaktusa. Za razliku od većine kaktusa koji se uzgajaju kao ukrasne biljke, opuncije u nekim krajevima svijeta predstavljaju važnu poljoprivrednu kulturu, jer su njeni plodovi jestivi i koriste se u izradi kolača i želea. Upravo zbog toga je porijeklo pojedinih opuncija i danas dvojbeno, jer od davnina meksički indijanci uzgajaju opuncije kao važan izvor hrane u neplodnim pustinjama. Ako se ubodete na njene ljuskave bodlje, morat ćete potražiti pomoć liječnika da vam ove krupne bijele bodlje izvadi kirurškim zahvatom. U dalmatinskim kamenjarima mnoge životinje čitavi život šepajući pamte bolni susret s ovim opakim kaktusom. Najraširenija je indijska smokva (Opuntia ficus – indica), koju susrećemo na jugu Afrike, u Australiji i širom Mediterana. U novi svijet se raširila zbog štitaste uši iz koje se može dobiti boja a vrlo brzo je otkriven i jestivi plod ovog kaktusa.
Oleander je vrlo otrovna biljka, jer i mala količina gorkog, mliječnog soka izaziva povraćanje, a može izazvati i alergijske reakcije te oštećenja kože. Prema nekim pričama, Napoleonovi vojnici u Španjolskoj umrli su nakon što su koristili stabljike oleandra za pečenje mesa. Ljeti ćete rijetko gdje na obali Dalmacije pronaći vrt u kojemu nema barem pokojeg grma oleandra.
Označava poštovanje, donosi sreću u poslu i podstiče ljubav. U govoru cvijeća, ovaj cvijet znači poruku vjerne ljubavi. Mimoza svoju ljepotu pokazuje samo kada je sve oko nje mirno – pri najmanjoj smetnji sklapa listiće i treba joj 15 do 20 min da ih ponovo rastvori. Tradicionalno se u Hrvatskoj buket mimoze poklanja na dan žena, a svake godine se u svim većim gradovima u Hrvatskoj organizira Dan mimoza, kojem je cilj prevecija raka vrata maternice.
U Hrvatskoj mandarina najbolje uspijeva u dolini Neretve, gdje su odlični uvjeti za plantažno uzgajanje vrlo kvalitetnih sorti unšiu mandarina, koje se tu uzgajaju od 1934. godine. Kako se radi o lokalitetu koji obiluje velikom količinom voda, mandarine sa ovoga područja ističu se velikom količinom soka u odnosu na masu ploda.
Posebno je omiljena zbog prelijepih žuto-crvenih mirisnih cvjetova, koji u jesen prelaze u dekorativne, ali otrovne crvene bobice. Kako lonicera raste vrlo brzo i prilično gusto, pogodna je da se zasadi kao pregrada za zaštitu od vjetra i znatiželjnih pogleda. Lonicera je u Hrvatskoj poznata i pod imenima Kozja krv i Orlovi nokti.
Hrvatska je jedan od najvećih proizvođača lavande, koja zbog idealnih klimatskih uvjeta i povoljnog tla najbolje uspijeva na otoku Hvaru. Za razliku od ostalih europskih zemalja u kojima se uzgaja lavanda, hvarska se proizvodi na ekološki način, a sjetva i žetva obavljaju se ručno te se može primjetiti razlika u intenzitetu mirisa ove biljke.
Cvijeće ovog grma obično mijenja boju s dozrijevanjem, što rezultira cvatom u dvije ili tri boje, a to se vidi tek iz blizine. Postoji oko 150 vrsta Lantane. Zbog susjednih ružičastih i žutih cvatova, zajednički naziv za Lantana camara je "šunka i jaja", što je inače omiljena kombinacija jela dalmatinskih radnika.
Njeni veliki cvjetovi asimetrično izrastaju pri vrhu stabljike, a mogu biti bijele, žute, narančaste, ružičaste i crvene boje. Sjeme je malo i teško te tone u vodi, a dosta se koristi u draguljarstvu. Iz sjemena se dobiva crvena boja za kosu, kojom mnoge žene svijeta, pa tako i Dalmatinke, mijenjaju i dotjeruju svoj izgled.
Prevedeno s latinskog, njegovo ime znači „Božji dar“. Poznato je još iz prastarih vremena da se jasminov neodoljiv miris upotrebljavao za povećanje raspoloženja ljudskog organizma te ga je i sama Kleopatra koristila u svim svečanim prigodama.
Boja cvijeta ove biljke ovisi o vrsti tla – što je tlo kiselije, cvjetovi su intenzivnije plavi, a kako se kiselost u tlu smanjuje, tako i boja postaje svjetlija, poprimajući crvene i ružičaste nijanse. U Dalmaciji je bio običaj da se u zemlju uz korijen umetaju čavli, kako bi cvjetovi poprimili plavu boju, jer bi to promijenilo sastav tla. U narodu se govori kako su hortenzije cvijeće za mirenje ljubavnika ili bračnih partnera, a buket hortenzija donosi mir u kući.
Spada među najstarije ljekovite biljke te se u starom vijeku upotrebljavao i preporučivao kao biljka za liječenje kuge. Encian je tipična planinska biljka, a kod nas ga najviše ima na području Velebita.
U Dalmaciji veće skupine čepresa nalazimo tek na Korčuli i Pelješcu. Ljepotom se osobito ističe aleja čempresa na Glavici sv. Antuna kraj grada Korčule, koja predstavlja ponos svakog Korčulanina i vrlo privlačnu destinaciju za svakog ljubitelja prirode.
Ime je dobila prema francuskom moreplovcu Luisu Antoineu de Bougainvilleu, koji ju je donio iz Južne Amerike u Europu. Jedna je od najbogatije cvjetajućih vrtnih penjačica i često je susrećemo u primorskim okućnicama, pa je tako postala prava „Dalmatinka“.
Cvjeta od kraja ljeta do kasne jeseni, a cvjetovi su bijelozeleni. Njegovi listovi na jednoj biljci modu doći u više različitih oblika. Bršljan je izrazito ljekovita biljka, ali su njegovi plodovi, bobice modro-crne boje, otrovni za ljude. Budući da se čvrsto privija uza sve na što naiđe, bršljan je postao simbol vjernosti i sretnog braka. Veoma je rasprostranjen u Dalmaciji, naročito na otocima, gdje se može vidjeti uza zidove gotovo svake kuće.
Aloe ponekad zamjenjujemo s agavama. Razlika je u tome što list aloe sadrži biljni sok te što ona ne umire nakon cvata. Faraoni su vjerovali u moć ove biljke kao eliksira za dug život, te se na egipatskim vazama iz antičkih vremena dobro vide crteži koji prikazuju ovu biljku. Njena najpoznatija vrsta zasigurno je Aloe vera, koja ima ljekovita svojstva i koja se koristi u medicini, kozmetici i kulinarstvu. Najveće stanište aloe u Hrvatskoj je ono na otoku Hvaru.
U samostanu benediktinki na Hvaru, redovnice od 19. stoljeća izrađuju čipku od agave, jedinstvene u svijetu, i to samo za  vrijeme juga, jer bura napinje i kida nježne niti agave. Za njenu izradu ne postoje nacrti, već se svaka skica nalazi u mašti redovnice te se razvija u samoj izradi. Čipke se ne peru i ne glačaju, a čuvaju se pod staklom kako bi bile potpuno zaštićene.